S obzirom na starenje infrastrukture, potražnja za rušenjem i rekonstrukcijom nastavlja da raste. Neposredno ispred nas je ozbiljna potreba za ulaganjem u unapređenje i zamenu postojeće infrastrukture, što donosi mnoge poslovne prilike za firme specijalizovane za rušenje i rekonstrukciju. Međutim, ovaj nagli porast građevinskih projekata sa sobom donosi i niz izazova, naročito one koji se odnose na opasnosti vezane za prašinu koja se stvara tokom ovih procesa. Prašina, koja je nekad smatrana dosadnim problemom, sada se pojavljuje kao značajna briga za zdravlje i životnu sredinu.
Razumevanje opasnosti od prašine
Prašina je opšti izraz koji obuhvata čvrste čestice manje od 500 mikrona u prečniku. U okviru građevinskih i rušilačkih projekata, veličina prašinskih čestica varira. Veće, teže čestice obično se talože iz vazduha, dok manje i lakše čestice mogu dugo viseti u vazduhu. Sa aspekta zdravlja na radu, prašina se klasifikuje prema veličini čestica kao respirabilna ili inhalabilna.
Respirabilna prašina (PM-10): Ove sitne čestice, obično manje od 10 mikrona, mogu duboko prodreti u pluća i izbeći prirodne mehanizme za čišćenje tela, uzrokujući trajne probleme.
Inhalabilna prašina: Veće čestice obično ostanu u nosu, grlu ili gornjem respiratornom traktu, uzrokujući manje ozbiljne probleme.
Ovaj naizgled bezopasni građevinski prah postaje pretnja kada se uzmu u obzir njegovi štetni efekti, uključujući:
- Histoplazmozu: Udisanje spora gljive koja se obično nalazi u ptičjim izmetima i izmetu slepih miševa tokom rušenja ili iskopavanja može uticati na respiratorni sistem i izazvati simptome slične gripu, bol u grudima i čak bolove u zglobovima.
- Silikozu: Najozbiljnija zdravstvena opasnost dolazi od izloženosti kristalnom siliciju, što dovodi do trajnih oštećenja pluća. Hronična silikoza se manifestuje kao otežano disanje, kašalj i opšta slabost, dok dugotrajna izloženost može dovesti do ozbiljnih stanja kao što su rak pluća, bolesti bubrega i smanjenje funkcije pluća.
Propisi i potreba za kontrolom prašine
Iako Velika Britanija nema stroge propise koji se odnose na kontrolu prašine na otvorenim građevinskim mestima, Sjedinjene Američke Države su napravile značajne korake u prepoznavanju njenog značaja. Mnogi ugovori sada zahtevaju mere kontrole prašine kao ključni deo planiranja i izvođenja radova, podložne inspekciji. I evropski i američki izvođači razumeju važnost zaštite svog osoblja, zajednice i životne sredine, dok istovremeno smanjuju potencijalne pravne obaveze. Efikasna kontrola prašine više nije opcija, već nužnost za svaki projekat u urbanim i prigradskim sredinama.
Tehnike kontrole prašine
Tehnike kontrole prašine obuhvataju površinsko vlaženje i hvatanje čestica u vazduhu. Površinsko vlaženje podrazumeva prskanje izvora prašine pre nego što se čestice podignu u vazduh, obično korišćenjem ručnih creva ili pokretnih prskalica. Iako ovi taktički pristupi mogu pomoći da se smanji količina prenoseće prašine, često prenatapaju površine, stvarajući stojeću vodu koja može postati dodatna bezbednosna briga ili ekološka pretnja. Osim toga, njihov domet je obično ograničen, a oba pristupa često zahtevaju značajno vreme osoblja za rukovanje crevima ili ponovno postavljanje prskalica. Ni jedna od ovih tehnika ne ostvaruje značajan efekat na čestice u vazduhu i dodaje nepotreban teret i vlažnost na otpad.
Tehnike hvatanja čestica u vazduhu obično se svrstavaju u dve grupe: elektrostatički naprskani oblak i atomizovani sprej. Sa elektrostatičkim oblačnim sistemima cilj je stvaranje izuzetno malih kapi vode s protivno električnim nabojem u odnosu na prašinu u vazduhu, što rezultira većom privlačnošću i kontrolom čestica. Nažalost, ovaj metod mnogo bolje funkcioniše u trajnim unutrašnjim okruženjima nego na stalno promenljivim spoljnim gradilištima. Oblaci obično ne pružaju dobre rezultate u vetrovitim ili turbulentnim uslovima i obično postižu vrlo malo vlaženja površine.
Tehnike atomizovanog spreja takođe se oslanjaju na princip stvaranja vrlo malih kapi vode, ali za razliku od sistema oblaka, one se ispaljuju iz moćnog ventilatora pri umerenoj do visokoj brzini, što omogućava sudar čestica prašine u vazduhu i njihovo padanje na zemlju. Ovaj metod se pokazao vrlo efikasnim u rušilačkim aplikacijama, jednom od retkih tehnologija koja može pružiti kontrolu prašine vlaženjem površine i hvatanjem čestica u vazduhu.
Dizajn opreme i univerzalnost
Dizajn atomizovanih sistema za sprečavanje prašine od ključnog je značaja za njihov uspeh. Balans između veličine kapi, pritiska vode, brzine vazduha i dizajna mlaznica je suštinski. Kada se čestice prašine i kapi vode približavaju jedna drugoj, najveća privlačnost postiže se kada su čestice i kapi otprilike iste veličine, što sprečava efekat prolaza koji omogućava kapima i česticama da prođu jedna pored druge bez kontakta. Brzina je još jedan ključni faktor koji utiče na domet, veličinu kapi i vlaženje površine. Obično, veća brzina vazduha stvara manje kapljice i bolje vlaženje, pa je moćan ventilator prednost. Međutim, čak i kad se kreću velikom brzinom, male kapi ne lete toliko daleko kao veće, pa inženjeri opreme moraju kreirati balans između poželjnih karakteristika. Takođe, mlaznice moraju biti posebno razvijene za kontrolu prašine kako bi pružile pravi ugao i obrazac prskanja za postizanje optimalne distribucije.
Ono što izdvaja atomizovane sisteme za sprečavanje prašine jeste njihova prenosivost. Često rade na standardnom jednofaznom napajanju i koriste vodovod za creva, što ih čini veoma prilagodljivim i lakim za postavljanje na raznim gradilištima. Neki dobavljači čak nude modifikacije koje povećavaju korisnost, poput sistema montiranih na tornjevima koji poboljšavaju efikasnost kontrole prašine. Ovi sistemi, uključujući pojačivače pritiska, osiguravaju da atomizovani sistemi za sprečavanje prašine izuzetno dobro funkcionišu i smanjuju rizik od izloženosti česticama prašine u vazduhu.
Budućnost kontrole prašine
S rastućom svesti o zdravstvenim i ekološkim rizicima povezanim s prašinom iz rušenja, izvođači radova shvataju da efikasna kontrola prašine nije samo korisna, već neophodna. Prašina više nije samo smetnja; to je potencijalna opasnost po zdravlje. Stoga izvođači koji postavljaju mere kontrole prašine preduzimaju korake da zaštite zdravlje svojih zaposlenih, očuvaju pozitivne odnose s lokalnom zajednicom, smanje operativne troškove i obezbede usklađenost sa rastućim propisima. U uvek menjajućem građevinskom pejzažu, pravilna kontrola prašine je ključni element svakog uspešnog projekta.